Često čujemo da su klasici „preteški“ i da suvremeni romani „nemaju dubinu“. Takve tvrdnje najčešće nastaju iz pogrešnih očekivanja i lošeg odabira izdanja ili prijevoda. Kao tim koji stalno prati izdavaštvo i čitateljske navike, vidimo da se većina problema rješava jednostavnim prilagodbama.
Mit je da se čitateljska navika gradi samo dugim sesijama. U praksi je učinkovitije čitati 10–15 minuta dnevno u isto vrijeme, uz jasnu, malu metu. Rješenje je povezati čitanje s postojećom rutinom, primjerice nakon jutarnje kave ili prije spavanja.
Druga zabluda je da morate završiti svaku knjigu koju započnete. Ako naslov ne odgovara vašim interesima ili trenutnoj koncentraciji, odustajanje nije poraz nego ušteda vremena. Dogovorite s nama jednostavno pravilo: dajte knjizi 50 stranica ili 10% sadržaja, pa odlučite ostaje li na popisu.
Klasici nisu jedinstven „test izdržljivosti“, nego širok raspon stilova i tema. Problem nastaje kad se krene s djelom koje je jezično ili kulturno udaljeno bez pripreme. Rješenje je početi s kraćim klasikama, dobro uređenim izdanjima i kratkim uvodom koji objašnjava kontekst.
Suvremeni romani često se nepravedno svode na trend, iako mnogi precizno obrađuju današnje društvene i intimne dileme. Problem je što čitatelji ponekad očekuju isti tempo i strukturu kao u ekranizacijama ili serijama. Rješenje je birati romane po temama i narativnom pristupu, ne po medijskoj buci.
Prijevodi i izdanja mogu presudno utjecati na doživljaj, a to se često zanemaruje. Loš ili zastario prijevod može učiniti tekst težim nego što jest, dok kvalitetna redaktura i bilješke vraćaju čitljivost. Rješenje je provjeriti prevoditelja, godinu izdanja, postoji li pogovor te usporediti nekoliko uzoraka teksta prije kupnje.
E-knjige i čitači nose mit da „nije pravo čitanje“ ili da smanjuju razumijevanje. Problem se češće krije u lošim postavkama: premali font, previše obavijesti na telefonu ili neudoban format datoteke. Rješenje je koristiti namjenski čitač ili aplikaciju bez distrakcija, podesiti tipografiju i isključiti prekide tijekom čitanja.
Za knjige o povijesti i kulturi često se misli da su nužno suhoparne ili preopširne. Problem je što se miješaju akademski udžbenici i narativna publicistika koja je pisana za širu publiku. Rješenje je unaprijed odabrati razinu: pregledna sinteza, biografija, mikro-povijest ili tematski vodič kroz razdoblje.
Vodič kroz žanrove pomaže kad zapnete i ne znate što sljedeće čitati. Problem je što se mnogi drže jednog žanra dok ne dođe do zamora, pa zaključuju da su „izgubili naviku“. Rješenje je planirati rotaciju: primjerice jedan roman, zatim kraća publicistika, pa zbirka priča ili poezija.
Kod poklon ideja često se kupuje „najpoznatiji naslov“, a promaši se osoba. Problem je što knjiga kao dar traži podatak više: ritam čitanja, teme koje vole i format koji im odgovara. Rješenje je birati provjerene samostalne cjeline, lijepa izdanja ili paket s posvetom i mogućnošću zamjene.